Spomenik oslobodiocima Kuršumlije od Turaka, jedan od najstarijih javnih spomenika u Srbiji

KURŠUMLIJA – Obeležavanje Dana oslobobođenja Kuršumlije od Turaka 1878. godine je dobar povod da se podsetimo da je Spomenik oslobodiocima Kuršumlije od Turaka, podignut 1896. godine, jedan od najstarijih sačuvanih javnih memorijalnih spomenika u Srbiji i jedno od najznačajnijih obeležja novije istorije Srbije. Podignut je od priloga građana i kralja Aleksandra Obrenovića. Otkrivanju spomenika prisustvovali su najviđeniji ljudi onog vremena, predstavnici crkve, vojske, izaslanik kralja Aleksandra i brojni građani.
Ovaj spomenik podignut je u čast srpskih vojnika koji su u Srpsko-turskim ratovima 1876–1878. godine učestvovali u oslobođenju Kuršumlije i okoline od viševekovne osmanske vlasti. Njegovo podizanje svega osamnaest godina nakon oslobođenja svedoči o snažnoj potrebi tadašnjeg stanovništva da trajno sačuva sećanje na žrtvu i borbu za slobodu.
Po vremenu nastanka, spomenik u Kuršumliji stariji je od mnogih poznatijih nacionalnih memorijala. Time Kuršumlija zauzima važno mesto u istoriji srpske javne spomeničke kulture, koja se u Srbiji razvija tek krajem 19. veka, nakon sticanja državne samostalnosti.
Spomenik je oblikovan u duhu svog vremena, jednostavne i dostojanstvene forme, karakteristične za prve memorijale oslobođenja, kakvi su kasnije podizani širom tada oslobođenih krajeva južne Srbije. Tokom više od jednog veka postojanja, postao je mesto okupljanja i sećanja, naročito prilikom obeležavanja značajnih datuma iz nacionalne i lokalne istorije.
Inače, za vreme Turaka Srbi nisu imali slobodu da podižu javne nacionalne spomenike. Zato su najstariji spomenici u Srbiji mlađi od 150 godina.
Prvi spomenici vezani su za oslobođenje od Turaka, ratove za nezavisnost, nacionalne junake i vladare.
Najstariji sačuvani spomenik u Srbiji je Spomenik oslobodilaca Beograda pod Karađorđem 1806. godine. Spomenik je podigao knez Aleksandar Karađorđević 1848. godine i prvi je spomenik podignut u slavu jednom istorijskom događaju, istovremeno i prvi javni spomenik.
Spomenik knezu Mihailu podignut je ispred Narodnog pozorišta 1882. godine, na mestu nekadašnje Stambol kapije. Nalazi se na Trgu republike i prvi je umetnički spomenik u Srbiji. Otkriven je na Svetog Nikolu, krsnu slavu porodice Obrenović. Tom prilikom je upriličena velika svečanost uz paljbu topova, a zvona sa svih beogradskih crkava su zvonila tog dana. Delo je italijanskog vajara Enrika Pacija.
Prema podacima do koji smo mi došli treći po starosti je Spomenik oslobodiocima Kuršumlije od Turaka.
Najmonumentalnije delo tog vremena, Spomenik kosovskim junacima u Kruševcu, svečano je otkrio kralj Petar I Karađorđević 1904. godine povodom proslave stogodišnjice Prvog srpskog ustanka. Kamen temeljac je 1889. godine postavio kralj Aleksandar Obrenović, povodom proslave 500-godišnjice Kosovske bitke.
Inače, najstarije sačuvano obeležje srpskog naroda je obelisk sa zapisom o smrti despota Stefana Lazarevića. Postavljen je 1427. godine i nalazi se u porti crkve Svetog proroka Ilije u Markovcu kod Mladenovca.
Spomenik oslobodiocima Kuršumlije je nedavno restauriran i konzerviran i predstavlja dragoceno kulturno-istorijsko svedočanstvo, ne samo o ratovima za oslobođenje, već i o identitetu i istorijskom pamćenju grada. Njegovo očuvanje i adekvatna prezentacija imaju poseban značaj za buduće generacije, kao podsetnik na cenu slobode i ulogu Kuršumlije u stvaranju moderne srpske države.












I zašto se Nemanjina Toplica još uvek zove Kuršumlija? Zna li neko?
Dobro pitanje. Ja se sa Vama u potpuynosti slazem i predlagao sam da se ime promeni u Nemanjc po osnivacu dinastije Nemanjica i prvoj Srpskoj prestonici Nemanjica u ime Nemanjic ili Nemanjic Grad. Mislim da je lepo a deo je nase istorije i nije zauzeto tj. nema drugog grada u Srbiji s tim imenom.
Nemanjic grad ,izuzetno glupo.Sta fali imenu koje vec postoji ?
Postovana sugradjanko. Nisam mislio da odgovaram na Vas kometer u u kome u javnosti upotrbljavate neprimerene reci ali zivot Vas je demantovao. Meni to nije drago to je nas zajednicki i nasledjen problem pa jos od 1878 pa do danas s pauzom od 1919 do 1941 godine. Kao dokaz da treba promeniti turkofonsko ime Kursumlija i da to nije glupo nego pametno procitajte vest iz danasnjih novina ili pogledajte vesti na tv u pa ce te cuti da je grupa razbojnika ili terorista pucala na policiju sa albanske strane u reonu sela Parada kod Lukovske banje na teritoriji nase opstine. Ako niste informisani to nije jedini put vec se cesto ponavlja, sto mene uopste ne raduje. Samo mislim da bar mi ne bismo trebali nicim da im idemo na ruku.
Turci insistiraju na imenu Kuršumlija.
Vidim ucestale zive diskusije o pojedinim istorijskim pitanjima u Toplici pa ajde da ja kao profesor u penziji prozborim neku rec o tome, oprosticete mi ako nesto kao stariji covek slabijeg vida pogresim a nadam se da ce moje misljenje bar nesto pomoci mladjima. Pa vidim dilemu raznih ljudi u ovim komentarima oko imena Kursumlija, svi znamo da e Kursumlija pre okupacije turaka zvala Bele Crkve i da je bila prva prestonica Nemanjica i da je usled nekih dogadjaja u vreme turske okupacije ime promenjeno u Kursumlija kovanicom turskih reci. Svi to znamo i verovatno svi pretpostavljamo da to nije dobro za sve nas posto se Albanske aspiracije na Toplicu i Jablanicu nastavljaju i danas a te toponime koji su ostali od turaka koriste siptari s Kosova da dokazuju kako je Toplica njihova i da su tu oni nekad ziveli iako je istorija migracija stanovnistva stvarno drugacija. Naime prema turskim popisim a koji nisu bili naklonjeni Srbima albanaca u Toplici nije bilo sve do 1740 godine nego je stanovnistvo bolo iskljucivo Srpsko. Ali posle Prve Seobe Srba Ii posle zavrsetka Austrijsko turskog rata 1739 godine i Druge Seobe Srba Toplica je ostala polu pusta i turci su vremenom, ne odmah naselili su u Toplicu izvestan bro albanaca cerkeza roma i drgih naroda da bi ih izmesali sa preostalim Srpskim stanovnistvom. Elem nazalost u Prokuplju Kursumliji i nekim selima u dolini Toplice ziveo je jedan broj Albanaca posle 1740 pa do 1878g. vecina mnogo manje posto su se naseljavali postepeno i oni su otisli 1878 sa turskom vojskom. Iza njih nije ostalo nikakvih spomenika kulture ili arhitekture a i vecina toponima nije promenjena nego je ostala Slovenska. Malo ih je promenjeno i tu spadaju imena grada Kursumlija pe recimo sela Kastrat, Pljakovo itd. Medjutim i to malo imena mesta koje su promenili sluzi danas da imaju aspiracije na Toplicu dokazujuci da su tu oni ziveli vekovima iako su istoriski ziveli veoma kratko oko sto godine i to ne u svim krajevima Toplice. Njihovi kvazi naucnici pisu izmisljene teorije bez dokaza a siptarski novinari kao Marin Mema idu i slikaju se pored tabli sa imenima Kursumlija i Kastrat na ulazu u ta mesta praveci citave emisije i dokazujuci da je Toplica albanska po tim zaostalim promenjenim imenima mesta i snimajuci neke rusevine recimo rimskih bazilika tj, zarusenih crkava ne obaziruci se na istinu dokazujuci tako da je to nekad bilo njihovo i pricajuci da su ostaci turske okupacije deo njihovog nasledja sve to imate i mnogo vise na internetu a ustvari je to samo bilo vreme turske okupacije i nasilnog naseljavanja albanaca i nezakonite promene imena mesta Srpskih naselja. Medjutim mi ne znamo ni da se branimo a ne da sacuvamo nesto svojesto je zalosno. U reportazama Mema on pita neke manje obrazovane ljude po selima da li su tu nekad ziveli turci a oni muceni ne znaju adekvatno da mu odgovore sto on zlonamerno zloupotrebljava.Zato neizostavno treba nasim mestima vratiti prthodna Srpska imena ili dati nova Srpska imena po nekim znamenitim Srpskim licnostima kako zele gradjani ali nije dobro da osta nu postojeca. Ne treba se zavaravati da su njihove aspiracije bezazlene i glupe dokaz je da je jedan broj albanaca zadrzao kao prezimana imena mesta u Toplici i Jablanici u kojima su njihovi preci privremeno ziveli pa tako imamo siptarska prezimena Kursumlija Kastrati Dobrodoli Bojniku Konjuvca Belopoli itd. Ali nema njihovog prezimena po Prokuplju posto je to grad Sv, Prokopija zato treba izbrisati turkofonska imena i vratiti nasim gradovima i selima lepa Srpska imena.
Drzava Srbije treba da cuva Toplicu. A mi koji zivim ovde ili smo rodom iz Toplice da pazimo kao nase oci. Samo jednu Toplicu imamo i nju mora da cuvamo. A ovi preko puta sto malo po malo pucaju njima treba pokazati zube. I gde god je moguce da stoji Kosovo je Srbija. Kada prolaze da znaju da nismo zaboravili.